Vraćamo se prirodi
    Naslovna strana    |    ZEOLIT    |    SUNGIT    |    linkovi    
sungit u prirodnom obliku

SUNGIT

Mineral šungit

Šungit je prirodan mineral sa specifičnom kristalnom rešetkom, a u osnovi je vrsta ugljika.

Svi mi znamo da je ugljik osnova života na Zemlji. Porijeklo šungita koji je star oko 2 mlrd godina, do sada još nije odgonetnuto. Postoji hipoteza da je šungit ostatak planeta Faeton (Tiamat) koji nekad je postajao u našem Sunčanom sustavu.
Ovaj mineral prisutan je samo na jednoj lokaciji na planetu Zemlja, i to u obliku grudvica - «globula». Baš ovi globuli ugljika u kontaktu sa vodom preobražavaju ju , strukturiraju molekule vode i daju joj iscjeljiteljska svojstva.

Ugljik je elemenat bez kojega nema života. Ne tako davno otkrivena je nova, do sada nepoznata forma postajanja ugljika u vidu šupljih sferičkih jona - fulerena, u koje medicina polaže mnoge nade za liječenje.
Do sada su fulereni pronađeni samo u šungitu. Šungit je jedini u svijetu prirodni mineral koji sadrži fullerene. Time se objašnjava njegova svojstva ljekovitog djelovanja kod mnogih bolesti, očuvanja mladosti i lijepote, zdravlja organa i sustava.
Kareljski šungit je jedinstven - za sada je u svijetu pronađeno samo jedno jedino nalazište ovog minerala, i to u ruskoj pokrajini Kareliji.

ZAGONETNI ASPID-KAMEN
Naši preci, Slaveni, zvali su šungit „aspid-kamen“, i pripisivali su mu čudotvorna svojstva.:Smatrali su da on vraća mladost, iscjeljuje rane zadobivene u bitci, a vojnik koji je nosio komadić ovog kamena na prsima ostajajo je živ u kravvim okršajima.
O čudotvornim svojstvima tajanstvenog crnog kamena pisali su i najveći iscjelitelji: Avicenna i Paracelsus. Ali, znanstvenici su se ozbiljno zainteresirali za njega sasvim nedavno - prije 40 godina

OSNOVNA SVOJSTVA ŠUNGITA.
U Kareliji ima nekoliko nalazišta šungita..
Uzorci koji su bili ispitivani pokazali su da sadrže fullerene i posjeduju svojstva iscjeljenja.
Boja ovisi o kemijskom sastavu primjesa i može biti crna, siva, pepeljasta te drugih nijansi.

Gustoća 1,5-2,4 t/m3
Poroznost do 10%
Aktivan sorbent
Posjeduje baktericidna svojstva i mnoga druga koja još nisu do kraja istražena.




Kemijski sadržaj shungita :
Ugljik - 20 - 95%,
Silicij - 5 – 60%,
Aluminij - do 4%,
Iron od-3, 5%,
Magnezij - do 3,5%,
Kaliy - do 12%,
Sumpor - do 1,2%,
Kalcij do 0,58%,
Fosfor - do 0,34%, i mnoge druge makroelementi i mikroelementi.

U ispitivanim uzorcima šungita nisu pronađeni olovo i kadmij te nema povećane radioaktivnosti.
Osim jedinstvenih fullerena, šungit sadrži skoro sve elemente periodnog sustava Mendeleeva..
Posebnost ovog minerala je u tome da on djeluje selektivno.
Kod čovjeka šungit apsorbira sve loše faktore koji smetaju zdravlju i istovremeno “dodaje” i regenerira one elemente koji su potrebne čovjeku.

Ova pojava se objašnjava svojstvima šungita da vrši izmjenu jona, koji neposredno omogučavaju odabir kod otklanjanja štetnih i toksičnih tvari iz organizma.
Osim toga šungit je još sposoban i prihranjivati naš organizam potrebnim makro i mikroelementima, i također vršiti odabir - od mnoštva elemenata koje on sadrži organizam uzima baš ono što mu je potrebno.
Na taj način u organizmu polako dolazi do uspostavljanja normalnog sadržaja minerala, što pomaže kod izlječenja mnogih kroničnih bolesti i obnavlja energetiku organizma.

Inetersantno je da su znanstvenici po prvi puta počeli pričati o djelovanju minerala na žive organizme nakon promatranja ponašanja životinja.
Sibirski geolog Dravert je 1922. godine uveo u znanost pojam “litofagija”- jedenje kamenja.. On je zapazio da vukovi, jeleni, sobovi, i neke druge životinje prilaze kamenju i ližu ga. Ranije se smatralo da na taj način oni nadoknađuju deficit natrija, koji e sadržan u soli. Ali, kamenje koje su oni lizali i jeli nema nikakve veze sa kuhinjskom soli.Kod detaljnijeg istraživanja bilo je otkriveno da kod lizanja kamenja dolazi do aktivacij procesa razmjene jona između životinje i kamenja, a kao rezultat te jonske razmjene živi organizam se oslobađa nepotrebnih i štetnih elemenata i dobija one koji mu fale.

POVIJEST UPORABE ŠUNGITA U RUSIJI
Ljekovita svojstva šungita poznata su više od 3 stoljeća.
Prvi puta se službeno pominje njegova čudotvorna snaga početkom 17 st.
U dokumentima vezanim sa imenom Marfe Ivanovne, bojarke (dvorske dame) carice Ksenije Romanove. .Ona je bila je u progonstvu u Tolvujskom pogostu u Zaonežju. Bila ja na granici smrti, imala je padavicu. Ali, nakon iznenadnog pomilovanja koje je objavio za nju Boris Godunov, seljaci su joj pokazali čudotvorni izvor vode “nastale na crnom kamenu”. Ovom vodom su se oni lječili os starih vremena. “Živa voda” pomogla je bojarki da se izljeći i rodi zdravog sina. Inaće, sedam sinova koja je ona je rodila prije progonstva su umrli još kao bebe. A novorođenio sin, Mihajlo Federović Romanov, postao je osnivač dinastije careva koji sa vladali Rusijom više od 300 godina. U spomen bojarki Kseniji, čudotvorni izvor nazvali su ”vrelo carevne” , ali uskoro su na njega su zaboravili. I dalje su njegovu vodu koristili samo lokalni stanovnici- seljaci.

Na čudotvorno djelovanje “žive” vode su se podsjetili mnogo kasnije, nakon 100 g , kada je.1714.g car Petar 1 pokrenuo u tom kraju proizvodnju bakra.
Legenda kaže da je jedan teško bolesni radnik pronašao je izvor na mjestu odakle su vozili rudu, i izliječio se za 3 dana. Kad je za to saznao, car Petar je naredio da se istraži izvor. Voda iz ovog izvora proticala je kroz nalazište šungita.
Provedena istraživanja su pokazala da voda “ ima veliku snagu” protiv malokrvnosti,skorbuta, bolesti jetre, vodene bolesti I mnogih drugih različitih bolesti.Čarobnom vodom se liječilo sve lokalno stanovništvo od najrazličitih bolesti.
I sam Petar I ispitao je na sebi djelovanje ove vode, i nakon toga naredio da se pored izvora sagradi dvorac i organizira lječilište koje je dobilo naziv ”Marsijalne vode”.
Ove vode iscjeljuju različita teška oboljenja kao što su skorbut, hipohondrija, žuć, bubrežni i žučni kamenci, slabost želuca, povraćanje, proljev, tjera iz bubrega i žući kamenac i pjesak, od vodene bolesti, viška mjesečnih krvarenja žena, od epilepsije, tjera parazite i od drugih bolesti.
Smatra se da je ime ovo lječilište dobilo prema bogu Marsu, jer u njemu su se lječili ranjenici i bolesni vojnici vojske Petra I.
Kad je saznao za jedinstvena antiseptička svojstva koje posjeduje ovaj kamen,koji daje vodi veliku moć, Petar je naredio da svaki vojnik mora nositi komad šungita
( ovaj naziv se pojavio kasnije, a u ono vrijeme on se zvao aspidni kamen) u svom rancu.Vojnici su dobijali zdravu vodu bez bakterija kada su u posudu sa vodom stavljali komad šungita.
U mnogim povjesnim dokumentima više puta se spominje da je car naredio vojnicima da piju samo onu vodu koja je bila dezinficirana šungitom.
U ovim dokumentima se navodi da je za vrijeme Poltavske bitke voda u jezerima “procvala” zbog vrućeg ljeta, i bila je opasna za zdravlje ljudi.
Dokumentalno je potvrđeno da je u to vrijeme u švedskoj vojsci bilo jako mnogo crijevnih oboljenja. Smatra se da je rusku vojsku spasio aspidni kamen koji su koristili vojnici i sam car Petar.

1717-1719 g prema naredbi cara Petra I doktori R.Apeskin I L.Blumentrost proučavali su sustav “marsijalnih voda”. Oni su izjavili da su ove vode korisne
za liječenje niza bolesti. Slijedi careva naredba o otvaranju Marcijalnih voda i “Pravila doktorska kako na tim vodama postupati”.
Iste godine izlazi članak “Istinita saznanja o djelovanju marcijalne Končezerske vode” u kome se nalazi devet kratkih opisa bolesti I rezultata nakon liječenja marcijalnim vodama.